Zapiski z „Miasta Umarłych”. Obóz koncentracyjny Jasenovac i Stara Gradiška w literackich narracjach tanatologicznych i dyskursie pamięci obszaru postjugosłowianskiego

  1. Ewa Szperlik ORCiD: 0000-0003-0755-4842ewaszperlik@wp.pl

Abstract

 

Notes from “the city of the dead”: Jasenovac and Stara Gradiška concentration camps in thanatological narratives and in the memory discourse of the post-Yugoslav area

This paper discusses selected Holocaust narratives of the post-Yugoslav area, which were set in the history of (Hitler’s) Europe due to the establishment of the pro-Nazi Pavelić regime (The Independent State of Croatia). They were also set in the context of the concealment policy, when both places and events related to concentration camps, Jasenovac and Stara Gradiška, were ousted from collective memory by the authorities of communist Yugoslavia. Concentration camp memoirs and records — auto(thanato)graphies (J. Derrida, A. Ubertowska) — reflecting on the post-Yugoslav area of Tito’s epoch had been a tabooed realm of unsolicited truths (S. Buryła) for a few decades due to political reasons and have recently been reintroduced into official discourse of memory. They also address the questions of the end of Western civilisation, the topos of the concentration camp as the territory of the reign of death and struggle for survival. The five selected thanatological testimonies present the Holocaust and the nightmare of World War II as an essential part of reflection on the human condition (H. Arendt) and they also show the phenomenon of collective trauma (D. LaCapra).

 

 

Bilješke iz „Grada Mrtvih”. Konclogor Jasenovac i Stara Gradiška u književnim tanatološkim naracijama i u diskursu kolektivnog pamćenja na području bivše Jugoslavije

Predmet razmatranja u ovom tekstu su odabrani autobiografski zapisi o Holokaustu sa područja bivše Jugoslavije, stavljene u vizuru povijesti (hitlerove) Europe povodom osnivanja režima Ante Pavelića kakva je bila NDH. Istodobno vrlo je važan u ovoj analizi kontekst politike prešućivanja te brisanja iz kolektivnog pamćenja mjesta i dogaᵭaja vezanih uz logore smrti: Jasenovac i Stara Gradiška koje su vlasti komunističke Jugoslavije nakon II svjestkog rata uspješno poricale. Vraćene u zadnje vrijeme javnom pamćenju sjećanja i uspomene na logor – „auto(tanato)grafije (J. Derrida, A. Ubertowska) – bile su nekoliko decenija prešućivane ili od javnosti skrivane u Titovoj državi te zbog političkih razloga spadale su u zonu nepoželjnih istina (S. Buryła). Zabilježena vlastita sjećanja na konclogora – kasnije proskribiranih autora/svjedoka – bave se univerzalnom temom smrti, rušenja civilizacije zapadnog kruga, konclogora kao područja svevladajuće smrti, istrebljivanja i životnjske borbe za preživljavanje zatočenika. Pet odabranih logorskih testimonija prikazuje traumu II svjestkog rata (D. LaCapra) te govori o stanju čovječanstva u postratnom razdoblju (H. Arendt).

 

Download article

This article

Slavica Wratislaviensia

168, 2019

Pages from 507 to 520

Other articles by author

Google Scholar

zamknij

Your cart (products: 0)

No products in cart

Your cart Checkout